Kriminalizacija drzave: “nezavisno Kosovo”, teritorija po vojnom upravom SAD-NATO

Région :

Dok EU i SAD priznaju da ce se “protiviti” “jednostranom” proglasenju nezavisnosti Kosova, secesija Kosova od Srbije je vec de facto. To je deo SAD-NATO vojnog plana. To je kulminacija NATO invazije koja je bila tokom 1999. To odgovara SAD-NATO strategijskim ciljevima.

Cak sta vise, “kompromisni” Ahtisaari-jev plan koji je vodio bivsi finski premijer za uspostavljanje “multi-etnicke” kosovske drzave ima malo vise veze sa “nacionalnom suverenoscu” ili “nezavisnoscu”. To je copy / paste (kopija) strukture uspostavljene u Bosni dejtonskim sporazumom 1995. On sustinski podrzava autoritet vojne okupacije. Pod ponudjenim dokumentom, sve glavne odluke koje su vezane za javnu potrosnju, socijalni program, monetarni i trgovinski sistem ce ostati u rukama NATO-UN okupacione administracije.

Re-izbor “pro-zapadnog” predsednika Borisa Tadica ce najverovatnije “legitimisati” kosovsku de facto secesiju. Demokratska partija borisa tadica uzima naredbe iz Washingtona. 2000-e godine je aktivno ucestvovala u svrgnucu Slobodana Milosevica. Osim toga, boris tadic kao predsednik srbije je glavno-komandujuci oruzanih snaga. On ne moze da cini nikakve poteze bez konsultacija Washingtona i Brussels-a u slucaju odcepljenja.

Otkako je NATO izvrsio invaziju 1999 godine, Kosovo je postala teritorija sa stranom vojnom upravom. Kosovo je nacelno pod UN administracijom , a u praksi, ono je pod vojnom upravom NATO snaga. Secesijom od srbije ce se pojacati uticaj vojnog prisustva NATO okupacionih snaga.

Civilnu vladu predvodi premijer Hashim Thaci, bivsi lider oslobodilacke vojske kosova (Ushtria Çlirimtare e Kosovës ili UÇK na siptarskom). Poznata po svojim vezama sa Albanskim i evropskim kriminalnim sindikatima, UCK je bila podrzana od pocetka sredine 1990-ih od strane CIA-e i BND-a. U toku rata 1999-e, UCK je direktno podrzana od strane NATO-a.

Premijer kosova Hashim Thaci, koji je sad lider demokratske partije kosova, poznat je po tome da je tokom 90-ih bio clan kriminalnog sindikata koji se bavio trgovinom droge i prostitucijom. Tokom Clinton-ove administracije bio je proteziran od strane Madeleine Albright. Tokom 90-ih, Thaci je oformio tzv “drenicku-grupu”, kriminalnu grupu osnovano na kosovu sa vezama u albanskoj, makedonskoj i italijanskoj mafiji. Ove veze su bile priznate od strane Interpola i americkog kongresa.

Tokom 1997-e, UCK je bila priznata od strane SAD-a kao teroristicka organizacija povezana sa trgovinom droge. Specijalni Clinton-ov izaslanik za Balkan, Robert Gelbard, je opisao UCK kao: “bez ikakvog dvoumljenja, teroristicka grupa”

Demokratska partija kosova je sastavljena od bivsih clanova ove teroristicke organizacije. Ona sama odrzava veze sa organizovanim kriminalom. U stvarnosti, veci deo politickog spektra kosova je sastavljen od bivsih clanova UCK. Kosovski bivsi premijer Ramush Haradinaj i lider “alijanse za buducnost kosova”, izabran 2004, je takodjer bivsi komadant UCK-a. U prilog njegovim kriminalnim vezama, Ramush Haradinaj je bio optuzen od strane haskog tribunala 2005 za ratne zlocine.

NATO okupacija kosova odgovara americkim spoljnim ciljevima. Ono osigurava tesku militarizaciju amercke vojne zone u juznoj evropi. Vojno obezbedjuje strategijsko vazne rute naftovoda i transportnog koridora koji povezuje zapadnu evropu i crno more. Takodje zasticuje trgovinu drogom vrednog vise milijardi dolara, gde se Kosovo i albanija koristi kao tranzitne lokacija za transport afganistanskog heroina put zapadne evrope.

 

Vojna Baza Bondsteel

Kosovo je dom jedne od najvece americke baze Bondsteel.

Bondsteel je sagradjen po ugovoru Petagona i Halliburton-a, a inzinjerski deo posla je pomagao Kellogg, Brown and Root (KBR). Kamp Bondsteel se smatra za najvecu i najskuplju vojnu bazu od Vietnama sa preko 6000 vojnika.

(http://www.wsws.org/articles/2002/apr2002/oil-a29.shtml)

Kamp Bondsteel, najveca prekookeanska americka vojna baza od vietnamskog rata je izgradjena na ledini (iz nicega). Locirana je blizu vitalnih naftovoda i energetskog koridora koji se trenutno grade, kao sto je americki sponzorisani Trans-Balkan naftovod. Ona prestavlja odbranu tok koridora za izvodjace radova Halliburton Oil i pomagaca Brown & Root Services koji se enormno bogate.

Juna 1999, odma posle bombardovanja jugoslavije, americke vojne snage su zauzele 400 hektara obradivog zemljista u jugoistcnom kosovu kod urosevca, blizu makedonske granice i odma pocele izgradnju baze.

Kamp Bondsteel je poznat kao “velika brana” u mrezi americkih baza koje se izgradjene na obe strane granice kosova i makedonije. Za manje od tri godine transformisala se od logora sa satorima do samo-dovoljne, visoko-tehnicke baze koja prima blizu 7000 vojnika, ¾ svih americkih trupa na kosovu.

Tu je 25 kilometera puteva i preko 300 zgrada u kampu , oni su okruzeni sa 14 kilometera zemljanim i betonskim ogradama, 84 kilometara bodljikavom zicom i 11 strazarskih kula. Toliko je velika tako da ima centar (downtown) i okolne distrikte, prodavnice, sportske hale koje rade non-stop, kapelu, biblioteku, najbolju opremljenu bolnicu u evropi. Trenutno ima 55 Black Hawk i Apache helikoptera i mada jos uvek nema pistu za avione, lokacija je izabrana sa mogucnoscu nadogradnje. Ima predloga da ona zameni americku bazu Aviano u Italiji.

Kamp Bondsteel nije izdanak humanosti ili pomoci kosovskim albancima. Konstrukcija kampa je predvidjena daleko pre bombardovanja i invazije kosova 1999.

Plan za izgradnju kampa pod unosnim vise-milijardskim ugovorom izmedju ministarstva odbrane i teksaske kuce Halliburton i njihovih pomagaca KBR, formulisan je dok je Dick Cheney bio predsedavajuci Halliburtona.

Izgradnja kampa je inicirana odmah posle invazije 1999 u toku Clintonove administracije. Izgradnja je zavrsena tokom Bushove administracije, posle ostavke Dick Cheney kao predsednika u Halliburtonu.

Amerika i NATO su imale unapred smisljene planove da bombarduju jugoslaviju pre 1999, i sada mnogi evropski politicari veruju da je amerika namerno bombardovala jugoslaviju da bi osnovali kamp Bondsteel na kosovu. Prema pukovniku Robert L. McCure: “ inzinjerski planovi operacije na kosovu su poceli mesecima pre nego stoje i jedna bomba pala (vidi Lenora Foerstel, Global Research, January 2008)

Jedan od temeljnih ciljeva kampa je da zastiti projekat albanski-makedonski-bugarski naftovod (AMBO), koji bi treba da prenese kaspijsku naftu od bugarske luke Burgas to jadranskog mora.

Slucajno, dve godine pre invazije, 1997-e, visi cinovnik Brown & Root Energy-a, Edward L. (Ted) Ferguson je bio imenovan AMBO-a. Izvodjacke radove je preuzela inzinjerska podruznica kompanije Halliburton, Kellog, Brown & Root Ltd.

AMBO ugovor za naftovod dug 917 kilometara od Burgasa do Valone u albaniji je potpisan 2004-e.

 

Kriminalizacije drzave

UCK je postavljena kao paravojna formacija sredinom 1990-e. Oni su bili pobunjenici sponzorisani od strane SAD-NATO. Njihov cilj je bio da se destabilizuje i u krajnem cilju razbije jugoslavija. UCK ima tesne veze sa Al Qaeda-om, koja je imala veze sa njihovom vojnom obukom. Mudzahedinski placenici iz brojnih zemalja se pridruzilo UCK, bavili su se teroristickim aktivnostima kao i u politickim ubistvima.

U ovom kontekstu, koje su implikacije “Ahtisaari-jevog plana” koji razmatra stvaranje multi-etnicke odcepljene drzave-kosovo?

U postojeci kosovski politicki establishment su integrisane krimalne grupe. Zapadni politicari su u punoj meri upoznati sa prirodom kosovskog politickok projekta, oni su bili arhitekte tog projekta.

Medjutim mi ipak nemamo uobicajne veze pojedinih zapadnih politicara za kriminalnim sindikatima. Odnos je daleko sofisticiraniji. Obe strane, EU i SAD koriste kriminalne grupe i krimalizovane politicke partije za ostvarenje svojih krajnjih vojnih i politickih ciljeva. U krajnjem ishodu da podrze naftne kompanije a da ne spominjemo trgovinu heroinom iz avganistana vrednog vise milijardi dolara.

Na institucionalnom nivou, americka administracija, EU, NATO i UN u stvari promovisu kriminalizaciju kosovkse drzave, koju u stvari oni kontrolisu. Sire gledajuci imamo posla sa kriminalizovanom spoljnom politikom amerike. Ove kriminalne grupe i partije su stvorene u krajnjoj meri da sluze americkim interesima u juznoj evropi.

Kosovska nezavisnot bi formalno transformisalo Kosovo u nezavisnu mafijasku drzavu, kontrolisano od zapadne vojne alijanse. Teritorija kosova bi ostalo pod jurizdikcijom SAD-NATO-a.

 

1999 NATO predvodi invaziju kosova

1999-e mnoge levicarske partije u severnoj americi i zapadnoj su precutno podrzale NATO invaziju. Mnoge progresivne organizacije su se drzale onog sto su one videle kao “humani rat” u ime kosovara.

Medijska propaganda i dezinformacije su dovele do iskrivljenja prave slike koju su izroci i posledice ratova koji si vodjeni protiv jugoslavije.

Anti-ratni pokreti su bili u zabuni. Na vrhuncu NATO bombardovanja, nekoliko “progresivnih” pisaca je opisalo UCK kao bona fida (dobra) nacionalna-oslobodilacka armija, odana podrsci ljudskim pravima kosovskih albanaca.

Posmatraci OEBS-a su u 1998 potvrdili da je UCK izvrsila brojne teroristicke akcije i zverstva direktno protiv srpskih i siptarskih civila kao i pripadnika manjina.

Bez ikakvog dokaza, jugoslovenska vlada i njen predsednik Slobodan Milosevic su prestavljeni kao odgovorni za potpalu humanitarne krize na kosovu. Toboze su krsili ljudska prava siptara te su ovo iskoristili kao povod za bombardovanje jugoslavije. U surovoj ironiji, najintenzivnije bombardovanje je vrseno na kosovu. Vecina zrtava ovih napada su bili siptari.

The invasion and subsequent military occupation was upheld as a humanitarian endeavor, geared towards preventing ethnic cleansing in Kosovo directed against the Kosovar Albanians. The war on Yugoslavia was presented as a « Just War ». by Professor Falk, a leading « progressive » intellectual endorsed the 1999 NATO bombing of Yugoslavia on moral and ethical grounds:

Invazija i potonja vojna okupacija je prestavljena kao sprecavanje humanitarne krize, usmerena ka sprecavanju etnickom ciscenju siptara. Rat u jugoslaviji je prestavljen kao “samo rat” od strane Professor-a Falk, vodeceg “progresivnog” intelektualca dovedenog od strane NATO da potvrdi eticku i moralnu pozadinu bombardovanja:

( http://www.wagingpeace.org/articles/2003/08/01_falk_interview.htm )

Kosovski rat je samo rat jer je preduzet za izbegavanje etnickog ciscenja koje je cinilo srpsko rukovostvo te je uspeo je da da kosovarima mogucnost da zive u mirnoj i demokratskoj buducnosti. To je bio samo rat uprkos ilegalnoj upotrebi sile bez odobrenja UN, i uprkos tome sto je tretiran u maniru merenja broja zrtava nastalim bombardovanjem na strani siptara i srba, dok se minimalizovao rizik koji je mogao nastati na strani NATO-a

Nekoliko progresivnih media je osudjivalo “Milosevicev rezim”, dok su pruzali slabu podrsku UCK:

http://mihalisk.blogspot.com/2005/08/chossudovskys-frame-up-of-kla-1999.html

Trenutno, jedina oruzana snaga sposobna da odbrani sela kosovskih siptara je UCK. Uprkos nedostatku politicke osnove, rodjena u zemlji bezakonja jer je 90% siptara gurnuto tamo u zadnjih 10 godina, jer je Milosevicev rezim suspendovalo autonomiju, UCK je upelo prosle godine da organizuje skoro 40000 boraca.

Mnoge levicarske debate pridaju znacaj njihovom politickom potencijalu i njihovom oruzanom otporu. Na primer, Stephen Shalom, u clanku na ZNet-u (tu su i darodavci-editori kakvi su Noam Chomsky i Edward Said), britko sumira slucaj protiv obe strane NATO i Milosevica, te izjavljuje: “ ja se saosecam sa argumentom koji kaze da ljudi zele da se bore za svoja prava, ako ne traze druge da se bore za njih, onda im treba pruziti pomoc u oruzju da bi uspeli. Ovakav argument me ubedio u slucaju bosne.

….

Originalni tekst možete naći na http://www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=7996 

….

Michel Chossudovsky, profesor ekonomije na Univerzitetu Ottawa, je lansirao suvise sitnicavo stivo u svom clanku: “borci za slobodu finansirani od strane organizovanog kriminala”, koje kruzi po internetu. Prepuno je poluistina, pretpostavki i laznih optuzbi da UCK navodno koristi novac od droge, njegov clanak trazi nacin da diskredituje UCK kao autenticnog narodnog pokreta koji prestavlja vecinu albanaca.



Articles Par : Prof Michel Chossudovsky

A propos :

Michel Chossudovsky is an award-winning author, Professor of Economics (emeritus) at the University of Ottawa, Founder and Director of the Centre for Research on Globalization (CRG), Montreal, Editor of Global Research.  He has taught as visiting professor in Western Europe, Southeast Asia, the Pacific and Latin America. He has served as economic adviser to governments of developing countries and has acted as a consultant for several international organizations. He is the author of eleven books including The Globalization of Poverty and The New World Order (2003), America’s “War on Terrorism” (2005), The Global Economic Crisis, The Great Depression of the Twenty-first Century (2009) (Editor), Towards a World War III Scenario: The Dangers of Nuclear War (2011), The Globalization of War, America's Long War against Humanity (2015). He is a contributor to the Encyclopaedia Britannica.  His writings have been published in more than twenty languages. In 2014, he was awarded the Gold Medal for Merit of the Republic of Serbia for his writings on NATO's war of aggression against Yugoslavia. He can be reached at [email protected] Michel Chossudovsky est un auteur primé, professeur d’économie (émérite) à l’Université d’Ottawa, fondateur et directeur du Centre de recherche sur la mondialisation (CRM) de Montréal, rédacteur en chef de Global Research.

Avis de non-responsabilité : Les opinions exprimées dans cet article n'engagent que le ou les auteurs. Le Centre de recherche sur la mondialisation se dégage de toute responsabilité concernant le contenu de cet article et ne sera pas tenu responsable pour des erreurs ou informations incorrectes ou inexactes.

Le Centre de recherche sur la mondialisation (CRM) accorde la permission de reproduire la version intégrale ou des extraits d'articles du site Mondialisation.ca sur des sites de médias alternatifs. La source de l'article, l'adresse url ainsi qu'un hyperlien vers l'article original du CRM doivent être indiqués. Une note de droit d'auteur (copyright) doit également être indiquée.

Pour publier des articles de Mondialisation.ca en format papier ou autre, y compris les sites Internet commerciaux, contactez: [email protected]

Mondialisation.ca contient du matériel protégé par le droit d'auteur, dont le détenteur n'a pas toujours autorisé l’utilisation. Nous mettons ce matériel à la disposition de nos lecteurs en vertu du principe "d'utilisation équitable", dans le but d'améliorer la compréhension des enjeux politiques, économiques et sociaux. Tout le matériel mis en ligne sur ce site est à but non lucratif. Il est mis à la disposition de tous ceux qui s'y intéressent dans le but de faire de la recherche ainsi qu'à des fins éducatives. Si vous désirez utiliser du matériel protégé par le droit d'auteur pour des raisons autres que "l'utilisation équitable", vous devez demander la permission au détenteur du droit d'auteur.

Contact média: [email protected]